Čuvano nacionalno blago drevnih Inka

Plemenski nakit drevnih Inka

NAUŠNICE DREVNIH INKA PROMJERNIKA DO 6 INČA

Povijest izrade nakita je opsežna. Izrada nakita razvila se u Americi prije 5000 godina u središnjoj i Južnoj Americi. Zlato je bilo lako dostupno Astecima, Mixtecima, Majama i brojnim andskim kulturama. U ovom članku ćemo se usredotočiti na jedan od posljednjih spomenutih, Inke.

Prije nego što nastavimo s uzbudljivom poviješću majstorskog zlatnog nakita i srebrnih komada nakita koje su Inke stvorile, dopustite mi da vam predstavim malo povijesti o njima.

Inke su cijenile školjke više od zlata jer su se koristile u ceremonijama za stvaranje čarobnih zvukova bile su tako dobro ukrašene dragim kamenjem.

Inke su živjele u Južnoj Americi prije otprilike 500 godina. Njihovo se carstvo razvijalo vrlo brzo. Međutim, trajao je samo oko 100 godina, između 1438. i 1533. godine. Domovina se nalazi u današnjoj državi Peru.

Carstvo Inka zauzimalo je zapadni rub Južne Amerike, od Ekvadora na sjeveru do Čilea na jugu, na udaljenosti od oko 4000 kilometara. Klima je nepredvidiva u ovom velikom području. Nije neuobičajeno doživjeti sva četiri godišnja doba u jednom danu.

Procjenjuje se da je unutar carstva Inka živjelo oko deset milijuna ljudi. Pripadali su različitim skupinama ljudi koji su govorili svojim lokalnim jezikom. Međutim, Quechua je bio službeni jezik prije nego što su Španjolci došli “konkvistadori” i praktički istrijebili njihov jezik i kulturu. Na sreću, ovaj prekrasni jezik i danas govori deset milijuna domorodačkih Peruanaca.

NAKIT ZA NOSE DREVNIH INKA, ŠIRINE VEĆE PREKO 6 INČA

Inke su bile sofisticirane kada su dizajnirale komade nakita, Mochica kultura je fantastičan primjer njihove kreativnosti i stručnosti. Ova kultura podigla je izradu zlata na višu razinu, radili su s umetcima od tirkiza, sedefa, školjke spondilusa i ametista. Osim toga, ukrasi za nos i uši, prsne ploče, male posude i zviždaljke smatraju se remek-djelima i predstavnicima drevne peruanske kulture.

Inke su koristile zlato, bakar, srebro, platinu i također su znale da se miješanjem bakra s kositrom dobiva bronca. Inke nisu poznavale Željezo. Komadi nakita koje su izradili imali su samo ukrasne namjere. Dizajnirali su i izradili zlatni nakit , vatrene figure i maske za mumije. Izrađivali su posuđe od metala, no preferirali su kamenje.

Jedna od metoda koja se koristila za obradu zlata, srebrnog nakita i bakrenog metala bila je udaranje metala čekićem dok ne postane tanak, a zatim ga se oblikuje bez upotrebe topline. Druga tehnika je postignuta izlijevanjem rastaljenog metala u kalupe. Peći su se ložile na drva, ali drvo je bilo rijetko i vrlo vrijedno u većem dijelu andske regije. Gdje god je to bilo moguće, peći su građene na padini brda, gdje je stalna struja zraka održavala vatru na životu i omogućavala postizanje visoke temperature potrebne za taljenje metala.

KVARCNA OGRLICA, VELIČINE 6 INČA. OGRLICE OD DRAGOG KAMENA OGRLICA OD TIRKIZA I CITRINA

Pre-Inke i “konkvistadori”

Primjer zlatne naušnice s zlatom i platinom.

Izuzetno je teško spojiti ova dva metala jer platini treba nevjerojatna toplina.

Platina je nedvojbeno plemeniti metal, danas vrlo vrijedan i svakako vrlo rijedak. Vjeruje se da je "novi metal" nastao od meteorita, a prvi meteorit koji se srušio na Zemlju dogodio se prije 2 milijarde godina. Ovaj nevjerojatni metal stoljećima su koristile različite civilizacije. Međutim, ostalo je nevidljivo za druge.

Stari Egipćani, civilizacije prije Inka i “konkvistadori” neki su od blagoslovljenih koji su se susreli s ovim metalom na svom putu.

Pred-Inke su koristile različite metale za svoj nakit i posuđe. Među tim metalima, platina je odigrala važnu ulogu. Za ukrašavanje nosa prstenjem koristili su platinu i zlato. Također su koristili ovaj metal za izradu svečanog nakita, kao i zlatnih maski s platinastim očima koje su obješene žicama.

Pre-Hispanski predmeti izrađeni od platine sa zlatom u području “Tumaco-La Tolita” (danas sjeverni Ekvador, južna Kolumbija, 300 pr. Kr.-500 AD) su lijepa i delikatna remek-djela čija je svrha nedvojbeno bila religiozna, sveta. S tehnološkog gledišta poznato je da su pretkolumbovski zlatari mogli taliti zlato (zapravo samorodno zlato nečisto taljenje ispod 1064°C), ali nisu dosegli talište platine (1769°C) Radili su na niskim temperaturama , proizvodeći ono što sada vidimo kao makroskopski homogene legure zlata i platine. Vjerojatno je korišteno "sinteriranje" ili, točnije, legura difuzijom u čvrstom stanju, u kombinaciji s mehaničkim radom.

Nekoliko je autora pokušalo simulirati, na različite načine, neke od tih hispanskih legura. Bergsoe [1] oponašao je legure bez izvješćivanja o strukturama. Promatrani polugotovi dijelovi Tumaco-La Tolita, navodeći moguću korištenu tehniku, "mješavina malih zrnaca platine s malo zlatne prašine stavljena je na komad drvenog ugljena." U ovoj tehnici zlato se topi i prekriva zrnca platine te nastaje amorfna masa koja podupire udarce čekića, osobito kad je vruć, „... povremeno ga kuje i zagrijava. Konačni rezultat je homogena smjesa”.

1590. - Platina se susreće s "konkvistadorima". Nažalost, oni nisu dovoljno cijenili ovaj metal. Pobrkali su ovaj vrijedni metal s nekom vrstom jeftinog srebra. Nazvali su ga "Platina" što znači malo srebra. Španjolci su ta nalazišta vidjeli kao prepreku svom iskopavanju zlata. Platinum ponovno nestaje iz povijesti ali ne zadugo.

Platina se još uvijek pozitivno koristi kako se razvijaju nove aplikacije. Platina je još uvijek tražena zbog svoje čistoće, trajnosti i ljepote.